Historijski Muzej bosne i hercegovine Atrium

VRSTA \               Istraživanje, očuvanja i strategije

GODINA \         2017

LOKACIJA \    Sarajevo. BiH

KLIJENT \ Historijski Muzej Bosnia and Herzegovina

Projekat održavanja atrija Historijskog Muzeja BiH

Zgrada Historijskog muzeja BiH je u posljednje tri decenije pretrpjela brojna oštećenja. Tragovi ratnih oštećenja su vidljivi i danas. Zgrada Muzeja, iako proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, u postratnom periodu nije podvrgnuta adekvatnim sanacijama i restauracijama. Ipak, nedostatak podrške vlasti i nedostatak finansijskih sredstava nije spriječio aktivnosti na preuređenja kolekcija i muzejskog prostora – s ciljem da “kocka”, nekadašnji ponos grada Sarajeva, opet zablista u punom sjaju. Nakon uspješno saniranih oštećenja na krovu zgrade iz 2016. godine, u 2017. godini je započet proces uređenja muzejskog Atrija. 

Ciljevi

Projekat održavanja pejzažnih i arhitektonskih komponenti vanjskog Atrija Historijskog muzeja BiH ima tri osnovna cilja: 

1. Da ispita i digitalizira postojeće arhitektonsko stanje i štetu u Atriju i da razvije prijedloge za restauraciju, čuvajući originalnu materijalnost Atrija.

2. Da nadopuni i reprogramira dijelove Atrija, poštujući originalnu zgradu, sa pažljivim intervencijama, koje omogućavaju muzeju da prati dinamiku i stalnu promjenu urbanog konteksta. 


3. Da ponudi "model" pristupa svakom budućem projektu mjerenja, ispitivanja, održavanja i restauracije za druge dijelove zgrade. 

Projekat održavanja Atrija treba biti realiziran u dvije faze: prva faza planirana je za 2017. godinu, a druga za 2018. godinu (tj. kad budu dostupna dodatna finansijska sredstva). 

Historijat Atrija

Atrij je jedan od najmanje vidljivih i najslabije arhiviranih prostora u Muzeju, za koji ne postoje originalni crteži i sa svega malim brojem dostupnih fotografija. Nakon podrobnog istraživanja arhitekata i muzejskog osoblja, pronađeno je nekoliko fotografija Atrija prije rata i nekoliko fotografija neposredno nakon rata. Napravljen je intervju sa uposlenikom koji radi u Muzeju više od trideset godina, te sa osobljem koje u Muzeju radi nakon rata. Ova istraživanja dala su dobru indikaciju na koji način se Atrij koristio i mijenjao tokom rada Muzeja od njegovog otvorenja do danas. Neke od ključnih opservacija vezanih za historijat: 

- Dok je zgrada Historijskog muzeja BiH egzemplarni rad jugoslavenskog modernizma, koja prati arhitektonske trendove naročito Mies van der Rohe-a i ruskog konstruktivizma, sam Atrij nije toliko razrađen kao drugi prominentniji javni prostori zgrade vidljivi sa glavne ulice. 

- Neki dijelovi Atrija također ukazuju na to da projektovanje Atrija nije izvedeno u skladu sa standardima cjelokupne zgrade. Neki detalji djeluju kao naknadno razvijani, što se da vidjeti iz nedostatka pristupačnosti, nedostatka staza za kretanje kroz Atrij ili korištenja prostora, te nekonzistentnosti u odabiru podnog materijala, koji se mijenja od kaldrme, betonskog pločnika, trave, pijeska i betonskih ploča.

- Na osnovu razgovora sa osobljem, pretpostavlja se da osoblje ni posjetioci nisu često koristili Atrij u periodu prije rata.

- Nedosljednost u sađenju grmlja i drveća također ukazuje na nedostatak generalne strategije projektovanja vanjskog uređenja Atrija i nedostatak razrade detalja. 

- Fotografije pokazuju da je ograda na prvom spratu nivoa platoa išla cijelom dužinom perimetara oko prvog sprata, i treba je restaurirati prema originalnom stanju. 

- Modernističke klupe i saksije su visokog standarda u projektovanju i izradi, a kako nose vidljive tragove gelera, treba ih sačuvati u trenutnom stanju i poziciji u prvoj fazi projekta. 

- Transformacija kotlovnice na jugozapadnom dijelu zgrade u cafe Tito, koje je uslovilo reorijentaciju javnog i privatnog prostora, povećalo je kretanje ljudi na južnoj strani objekta i prema Vilsonovom  šetalištu. 

- Prolaz između Atrija i cafe Tito je promijenio svoju upotrebu od parking mjesta u natkriveno vanjsko skladište.  

- Historijski muzej je za vrijeme opsade Sarajeva bio na prvoj liniji fronta i tragovi rupa od metaka, granata i gelera predstavljaju sloj historije, koji treba sačuvati na neki način u budućem projektu održavanja i restauracije.

- Kustosko postavljanje vanjskih eksponata mijenjalo se tokom vremena muzeja, što se može vidjeti na fotografijama. Lokacija određenog oružja u Atriju i dvorištu cafe Tito na južnoj strani zgrade se mijenjala kroz historiju. Kroz razgovore je potvrđeno da su djeca i posjetitelji običavali imati interakciju sa eksponatima u Atriju prije rata. Trenutna lokacija izložbe naoružanja se pomjerila na centralni podij Atrija, koje je izdignuto sa poda i ne potiče na interakciju, jer je teško dostupno i ne omogućava kretanje kroz eksponate. S druge strane, lokacija naoružanja u sadašnjem cafe Tito, koje je postavljeno na podu i unutar okruženja, privlači pažnju i povećava upotrebu kod posjetilaca i djece. 

Projekat održavanja

Projekat održavanja Atrija Historijskog muzeja BiH fokusira se na dva glavna elementa. Prvi element je potreba za početkom restauracije i unaprjeđenja glavne infrastrukture za pristupačnost. Ovo uključuje restauraciju i dodavanje novih staza, stepenica, rampi i podija, i želju da se poboljša pristup za invalidska kolica i osobe sa poteškoćama u kretanju. Drugi element je nastao iz želje da je Muzej stalno u toku sa stalnim promjenama urbane dinamike grada. Od njegove izgradnje okruženje se znatno promijenilo. Bez pristupa vozilima, koje je prvobitno bilo omogućeno dužinom  zapadne fasade pored ceremonijalnog zapadnog ulaza, dvije kraće strane muzeja, one sa sjevera i juga, postale su ključne, vidljive fasade muzeja. Sjeverna strana Atrija zatvara Muzej prema glavnoj arterijskoj cesti grada, ulici Zmaja od Bosne. Dok ovaj zid kreira mogućnosti za predstavljanje i oglašavanje izložbi, ne pomaže da naglasi vidljivost i otvorenost Muzeja. Muzej je nepristupačan posjetiteljima sa ove strane i originalni projekat stvara skoro prazni zid prema gradu. U svijetu muzeja 21. stoljeća su transparentnost, otvorenost i dostupnost ključni principi rada, jer angažiraju posjetitelje svih fizičkih mogućnosti da uđu i povežu se sa institucijom na mnogo nivoa. Sjeverni zid ne pruža mogućnost da se poveže sa zajednicom na taj način. 

Nakon iscrpnog istraživanja lokaliteta, urbanog konteksta i mjerenja muzeja, uključujući analizu filmskog materijala, originalnih fotografija i razgovora sa osobljem u cilju razumijevanja načina na koji se zgrada mijenjala tokom vremena, ovaj projekat pokazuje da je najadekvatniji pristup Muzeju sada sa strane Vilsonovog šetališta, to jeste sa južne strane muzeja. Ovo je rezultat promjene orijentacije javnih i privatnih površina tokom vremena. Najznačajnija promjena je nastala sa transformacijom kotlovnice na jugozapadnoj strani zgrade u cafe Tito, danas jedan od popularnijih kafića u Sarajevu, čineći tu fasadu novom "svakodnevnom" javnom fasadom Muzeja, također usko povezanom sa popularnim Vilsonovim šetalištem. Sa najviše prohodnosti i pristupa iz ove zone, Muzej treba poboljšati vizibilitet sa južne strane. Sada, vidljivost je blokirana nizom faktora, uključujući bilborde koji reklamiraju Ars Aevi projekat, izraslo drveće i cafe Tito. Međutim, Muzej ima potencijal za izvrstan pristup s južne strane. Riječ je o natkrivenom prolazu na južnoj strani Atrija, između Atrija i bašte cafe Tito, koji je ranije korišten kao ulaz za osoblje i parking za vozila, a koji je trenutno u upotrebi kao skladište. Ovaj prolaz je nedovoljno iskorišten i predstavlja prilika da se odblokira Atrij direktno sa Vilsonovog šetališta, te omogući pristup Atriju i da se, na taj način, ponovo otvori historijski prolaz. Pored prohodnosti, ovaj prolaz otvara jedinstvenu mogućnost za prilaz invalidskim kolicima u Atrij, što ranije zbog zatvorenosti prolaza nije bilo moguće. Također, ponovo se uspostavlja i požarni put na ovom dijelu objekta. 

Projekat povezuje Muzej sa baštom cafe Tito i Vilsonovog šetališta pomoću neprekidne staze koja vodi posjetioca u i izvan Atrija. Natkriveni prolaz je obložen jedinstvenim sistemom izložbenih polica, čija forma je inspirisana nekadašnjom originalnom izložbom posvećenoj Drugom svjetskom ratu, a koje povezuju prolaz i stvaraju okvir i mogućnost za povremene postavke, događaje i sjedenje. Ovaj prolaz vodi direktno na originalnu stazu u Atriju, koja će biti proširena novim, čišćim i sigurnijim pločama. Nove ploče sa dodatnim fleksibilnim prostorom za sjedenje će zamijeniti postojeći pod na južnoj strani povezanoj s cafe Titom, mijenjajući slomljene i nesigurne ploče i neodržavanu zelenu površinu koja ne dobija dovoljno sunca zbog položaja i pozicije u sjeni.

Zidovi oko Atrija će biti očišćeni i svježe ofarbani da bi odgovarali originalnom betonu kao način održavanja i čišćenja Atrija. Sva ratna šteta, rupe od gelera, metaka i drugih tragova rata biće sačuvane i dostupne za daljnje umjetničke intervencije u budućnosti ukoliko to Muzej odluči. Glavni podij u Atriju, uzdignute platforme, će biti pažljivo očišćene aparatom za pranje pod pritiskom i sva veća oštećenja će biti popravljena. Centralni podij, na kojem se trenutno nalaze eksponati vojnog oružja, će također biti očišćen. Oružje će biti raspoređeno po Atriju, kako bi se izložba bolje integrisala u prostoru. Centralni podij će također biti napunjen sa privremenim mobilijarom - klupama, stolicama i stolovima kako bi omogućili posjetiocima prostor za odmaranje, čitanje, okupljanje ili veće  kulturne događaje, koji se već dešavaju na manjoj skali u Muzeju. 

Dvije mogućnosti za privremene rampe koje dodatno poboljšavaju pristup invalidskim kolicima u prostor Atrija su identificirane, jedna prema centralnom podiju, jedna prema postojećem glavnom stepeništu muzeja. Jedna od mogućnosti za buduću fazu projekta je da se dodaju vrata u glavnom stepeništu koja bi po prvi put omogućili ulazak  posjetiocima u invalidskim kolicima u zgradu Muzeja. Korištenje privremene rampe na unutrašnje tri stepenice do nivoa podruma će omogućiti pristup kolica postojećem liftu. Iako sada van upotrebe, u budućnosti se može planirati njegovo ponovno stavljanje u funkciju, što bi omogućilo puni pristup osobama sa invaliditetom.

PUBLICATIONS \  Zbornik Radova Historijskog Muzeja Bosne i Hercegovine 12, Sarajevo, 2017